Općenito, bolnice i hoteli

Pitanje koje će se početi postavljati čim se pojavi potreba za korištenjem sustava za hlađenje prostora jest je li njihovo korištenje u sadašnjim uvjetima sigurno. Osobito je bitno dovođenje pitanja u kontekst korištenja ovakvih sustava u bolničkim, ali i turističkim objektima.

Kratak odgovor kojeg je moguće izvesti iz teksta u nastavku je: Pametno i stručno pa straha nema.

Također je potrebno prihvatiti logiku izmijenjenih prioriteta, radi kojih u ovom vremenu sigurnost preuzima primat nad štedljivim korištenjem sustava.

Uvodno je potrebno pojasniti nekoliko pojmova. Popularni sustavi za „klimatizaciju“ bez kojih je teško zamisliti ljetne mjesece, u naravi su najčešće samo uređaji za hlađenje, budući da se pojam „klimatizacija“ osim na kontrolu temperature odnosi i na kontrolirano održavanje nekolicine drugih važnih parametara prostora među kojima su najbitniji vlažnost, mikrobiološka čistoća zraka i higijenski udio vanjskog zraka.

Ventilacija predstavlja kontroliranu distribuciju zraka prema prostorima i iz prostora uređajima, pri čemu ventilacija nije nužno povezana s hlađenjem dok s klimatizacijom u pravilu jest.

Jednostavniji sustavi za hlađenje većinom su sastavljeni od vanjskog i unutrašnjeg dijela povezanih cjevovodima za cirkulaciju radnog medija (još uvijek dominantno freon ili voda), čija je svrha rashlađivanje zraka u pojedinom prostoru bez kontakta hlađenog zraka sa zrakom iz susjednih prostorija ili vanjskim zrakom. Govorimo o recirkulaciji zraka unutar iste prostorije. Ovakvi sustavi mogu biti sastavljeni od jedne vanjske jedinice i jedne unutrašnje jedinice, ali i od jedne vanjske jedinice i više pripadajućih unutrašnjih jedinica, bez izmjene suštine rada. Unutrašnje jedinice – korisniku vidljivi dio sustava – mogu biti raznih položajnih izvedbi od kojih je najčešća zidna, a postoje i kazetne, podne i jedinice koje se ugrađuju prikriveno unutar stropova.

Složeniji sustavi za hlađenje te sustavi za punu klimatizaciju, najčešće su opremljeni ventilacijskim kanalima kojima se obrađeni zrak distribuira prema prostorima, pri čemu je jednim sustavom u pravilu povezano više prostora. Ovi sustavi služe i dovodu i odvodu zraka iz prostorija, pri čemu zrak iz prostora ovakvim sustavom može u potpunosti izmjenjivati vanjskim zrakom, djelomično miješati s vanjskim zrakom te ponovno vraćati prema prostoru, ili u cijelosti vraćati prema prostoru. Kod složenih sustava klimatizacije s potrebom sprječavanja mikrobiološkog onečišćenja i prema prostoru i prema okolišu u sustavima se ugrađuju i odgovarajući sustavi filtriranja (HEPA apsolutni filtri, UV lampe, elektrostatski filtri, a po potrebi i dezinfekcijsko ispiranje).

Prevencija prijenosa infekcije u svim navedenim slučajevima je postojanje apsolutnih filtra u sustavu ili korištenje navedenih sustava samo za izdvojene zone koje same imaju kontrolirani status.

Nasuprot navedenim slučajevima kod sustava kod kojih se jedna unutrašnja jedinica koristi za hlađenje samo jedne izdvojene prostorije rizika za prijenos infekcije radi rada sustava praktički i nema. Naravno pri tome je potrebno obratiti pažnju na činjenicu da i ovi sustavi moraju prolaziti isti stupanj prevencije protiv širenja infekcije dezinficiranjem kao i sva ostala oprema u prostoriji. Pažnju kod korištenja ove opreme treba obratiti na sustav odvoda kondenzata koji se iz unutrašnjih jedinica odvodi kod hlađenja, a koji bi morao biti izveden direktnim priključenjem na kanalizacijski sustav uz postojanje sifoniranih vodenih zapora ili odgovarajućih nepovratnih naprava.

Uz poštivanje navedenih mjera opreza ukupan zaključak vezan uz bolničke sustave mogao bi glasiti:

• stacionarni ili ambulantni dijelovi bolnica u kojem su ugrađeni jednostavni sustavi hlađenja principom „jedna unutrašnja jedinica u jednoj prostoriji“ mogu biti korišteni bez ograničenja
• jednostavni sustavi hlađenja u čekaonicama, komunikacijama i prostorima u kojima se istovremeno može pojaviti veći broj ljudi mogu se koristiti uz poštivanje ograničenja koja vrijede i za način korištenja prostora, iako bi ih poželjno bilo ne koristiti radi izbjegavanja miješanja zraka u većim volumenima. U slučaju održavanja sastanaka i sl.. poželjno je izvršiti predhlađenje prazne prostorije te isključiti uređaje kada je u istoj više osoba
• sustavi ventilacije i klimatizacije u cjelinama bolnice koje iste koriste kao nužni preduvjet funkcije (čisti prostori, dijagnostički prostori sa posebnom opremom, ambulante za male zahvate i sl..), pod pretpostavkom da su izvršene potrebne provjere na početku kriznog razdoblja i da imaju potrebno filtriranje, mogu se nastaviti koristiti
• sustavi hlađenja s distribucijom zraka ventilacijom moraju proći pojedinačnu provjeru zadovoljenja opisanih uvjeta prije stavljanja u funkciju. U svrhu navedenog od strane stručnih službi bilo bi poželjno propisati opći protokol s nužnim točkama koje sustav mora zadovoljiti za odobrenje stavljanja u funkciju.
• posljednje navedeno vrijedi i za sustave ventilacije ukoliko su isti izvedeni u stacionarnom dijelu objekta.

Hotelski sustavi u pravilu nemaju cjeline najvišeg stupnja složenosti koji postoje u bolnicama, a u ostalim detaljima i na njih se može primijeniti prethodno opisano.

Kod rješenja koja su u većini hotela u Hrvatskoj primjeni hlađenje soba provodi se jednostavnim principom, sa ili bez direktnog dovoda svježeg zraka u svaku sobu, ovisno o odluci u fazi gradnje i kategorizaciji hotela.

Hoteli u pravilu imaju izvedene sustave ventilacije kombinirane sa sustavima hlađenja za javne prostore, restorane i kongres sale za koje je potrebno izvršiti pripremu za sigurniju funkciju.

Ukoliko postoje, klasični sveobuhvatni sustavi klimatizacije kod hotela su izgledni u kongres salama.

Sanitarni odsisni sustavi hotelskih soba češće su izvedeni kao parcijalni, a rjeđe kao zbirni.

U svrhu prevencije od širenja infekcije u hotelskim sustavima potrebno je sljedeće:

• korištenje parcijalnih unutrašnjih jedinica za hlađenje svake pojedine sobe, neovisno od kolikog broja vanjskih uređaja se sustav sastoji
• osiguranje stalne funkcije sustava dovoda zraka za hotelske sobe ako isti postoji, s korištenjem maksimalnog kapaciteta sustava ventilacije
• korištenje odvojenih ventilatora za odvod zraka iz svake sobe opremljenih nepovratnim klapnama. Ukoliko je izvedeni zbirni odsisni sustav za hotelske sobe tada osiguranje njegove stalne funkcije, s korištenjem maksimalnog kapaciteta sustava ventilacije
• korištenje sustava hlađenja za javne prostore uz istovremeno korištenje ventilacije sa 100% ubacivanjem vanjskog zraka, s maksimalnim mogućim kapacitetom sustava ventilacije
• izbjegavanje korištenja elemenata sustava za štednju energije (rekuperatori) ako isti nisu tipa koji garantira potpunu nemogućnost dolaženja u doticaj dovodnih i odvodnih zračnih struja. Navedeno je moguće korištenjem bypass-a u klima komorama ukoliko one koriste pločaste rekuperatore te pogotovo rotacijske regeneratore te nekorištenjem samostalnih rekuperacijskih jedinica, osobito onih s nemetalnom jezgrom. Razdvojeni rekuperatori lamelnog tipa, kao i termodinamički rekuperatori s razdvojenim izmjenjivačima topline i/ili integriranim dizalicama topline mogu se koristiti, a svaka varijanta uštede energije s direktnim miješanjem zračnih struja je neprihvatljiva
• izbjegavanje korištenja svih ventilacija u kojima se koristi ponovni povrat odvedenog zraka prema prostoru.